Karijera jazz muzičara

Mladi muzičari koji razmišljaju o profesionalnom bavljenju muzikom prije ili kasnije suočit će se sa zakonom ponude i potražnje koje, danas više nego ikada, vlada tržištem rada. Svake godine u Sjedinjenim Američkim Državama na tržištu rada pojavljuju se tisuće visokoobrazovanih jazz muzičara, koji se nažalost moraju suočiti sa stvarnošću često indiferentne potražnje te nesmiljenom konkurencijom u industriji zabave.

Istraživanja zasnovana na analizi izvora financijskih primanja jazz muzičara pokazuju da, bilo da se radi o vođi grupe ili o solistu, većina prihoda dolazi od nastupanja u izvedbama uživo. Naravno, samo mali broj jazz muzičara zarađuje od snimanja ploča, pa čak i u njihovom slučaju postotak zarade ne može se nositi sa prihodima nastalim od sviranja na turnejama i koncertima. Jednako vrijedi za zarađivanje komponiranjem originalne muzike te za eventualne muzičke suradnje u svojstvu savjetnika.

Ovi podaci otkrivaju mnogo o karijeri jazz muzičara. Kao oblik umjetnosti, jazz se prvenstveno zasniva na jedinstvenim nastupima uživo, bilo da se radi o koncertima, festiCareer jazz musiciansvalima ili klubovima.

No većina jazz muzičara nisu dobro poznati ili uspješni u svojoj karijeri; mnogi češće sviraju kao članovi muzičkog sastava koji izvode standarde, nego kao vođe grupa ili kompozitori, nemaju managera, agenta ili ugovor sa izdavačkom kućom, niti priliku da sviraju na turnejama. Mnogima od njih prihodi od sviranja nisu dovoljni kao osnovni izvor sredstava, te su prisiljeni pribjegavati poslovima van muzičke sfere; no svejedno se smatraju jazz muzičarima.

U najboljem slučaju, samo mali postotak jazz muzičara ostvaruje svoje snove, i to tek godinama nakon što se bavi sviranjem. Ti rijetki odabrani zasnivaju svoj uspijeh na rijetkoj kombinaciji čudnovate talentiranosti, upornosti, dobrog izgleda, karizmatične osobnosti, ambicije, životnih uvjeta te često sposobnosti da uspješno prebrode nepredvidljive promjene ukusa publike.

Razlog tome jest, kao što smo istaknuli na početku, jednostavni zakon ekonomije: broj ljudi koji sviraju jazz premašuje broj slušatelja muzike koji su spremni platiti da bi ju slušali. Posljedično tome, u uskom krugu jazz ekonomije jednostavno nema dovoljno mjesta za sve. Ali strast prema jazzu ne podlaže čak ni tom najosnovnijem zakonu stvarnosti: većina jazz muzičara i dalje nastavlja svirati, iako možda moraju raditi kompromise između snova i ekonomije.